Nihad Bojadžić bivši zamjenik zapovjednika specijalnog odreda 'Zulfikar' Armije Republike BiH, osuđen je na godinu zatvora za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima HVO-a u Jablanici 1993. godine.
Oslobođen je optužbi po 13 tačaka kojima su mu se na teret stavljali i drugi zločini protiv hrvatskih vojnika i civila koji su držani zatočeni u Muzeju 'Bitka na Neretvi', 93. u Jablanici. Presuda je prvostupanjska. Optužnica je podignuta 2012., i od tada je trajalo suđenje. 

Sa više detalja se javila Lana Jašarspahić- Knežević.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Nikolu Marića na 20 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti na području Prozora 1992. i 1993. godine.

On je proglašen krivim po svih 25 tačaka optužnice za ubistva, prisilno preseljenje, hapšenje, nezakonito zatvaranje mučenje i druga nečovječna djela nad bošnjačkim stanovništvom, prenosi Fena.

Vrijeme u pritvoru

Marić je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

U kaznu će mu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 30. septembra 2013. godine.

Na danas izrečenu presudu dozvoljena je žalba, javlja Birn.

Izvor: Agencije

Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u bosanskohercegovačkom selu Ahmići na današnji dan prije 23 godine izvršili ratni zločin protiv bošnjačkih civila. Među 116 ubijenih bile su 32 žene i 11 maloljetnika.

Najmlađa žrtva zločina bila je tromjesečna beba.

Mevludin (18) i njegov otac Sakib (43) Pezer su ubijeni 16. aprila 1993. godine ispred porodične kuće u zaseoku Šantići, kod Ahmića. Ubijeni su zajedno sa rođacima, komšijama, prijateljima...

Azemina Pezer, Mevludinova majka, živi u porodičnoj kući u blizini koje su joj ubijeni sin i muž. Živjeli su sretan život. Radovali se, radili i ništa im više nije bilo potrebno, javlja Anadolija.

Međutim, sve je uništeno u rano aprilsko jutro 1993. kada su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubili 116 mještana.

Azemina Pezer je ostala sa još troje djece, a spasila se tako što je, nakon što su Mevludin i Sakib izašli iz kuće da vide šta se dešava vani, otišla do komšinice koja je bila udata za Jozu. Oni su je, sa još jednom komšinicom i djecom, preveli "na drugu stranu".

Sjećanje na ubijene

Štala kod koje su ubijeni Mevludin i Sakib i danas je porušena. Azemina je za Anadoliju kazala da nema snage da bilo šta radi na njoj. Svaki pogled na to mjesto vraća sjećanja na sina i muža koje je vidjela kako leže mrtvi. Nije došla do njih jer se, istakla je, bojala da će i ona pasti tu, strahovala je šta bi onda bilo sa preostalom djecom.

Među 116 ubijenih bile su 32 žene i 11 maloljetnika [Izvor: Anadolija]

Mevludin je završio za automehaničara. Bio je, pojasnila je, "momak koji mrava ne bi zgazio".

"Bila sam ovdje. Spavali smo, i oko pet sati čuli smo da se nešto dešava. Izašli su moj muž i sin koji je imao 18 godina. Ovdje su ubijeni", ispričala je Azemina.

"Mi smo uspjeli otići odavde. Bili smo kod jedne komšinice i kada se sve završilo, onda smo se vratili da vidimo šta je bilo. Kada sam se vratila, gorio je sprat kuće, a oni su ležali iza štale. Ležali su potrbuške. Vidjela sam da su mrtvi, ali im nisam smjela prići jer bih i ja pala kod njih."

I danas joj je jako teško. Živi sa sinom koji je 1993. imao sedam godina. Kćerke su udate. Živi za sina za kojeg strahuje svaki put kad ode iz kuće. Krivo joj je, kako je kazala, što se vratila.

"Niko mi sada ništa ne radi. Ne mogu reći nešto što nije. Sve majke plaču. Idem u njihovu prodavnicu. Ako ćeš živjeti ovdje, moraš tako", pojasnila je Pezer.

Komšije, ako je pozdrave, istakla je, i ona njih pozdravi. Svaki 16. april ponovo budi uspomene i sjećanja.

Ahmićani i dalje tragaju za posmrtnim ostacima 30 ubijenih  [Izvor: Anadolija]

"Voljela bih da se ne prisjećam. Meni je teško, ali imam još troje djece i moram živjeti. Meni je teško, nikada mi neće biti lahko", poručila je Azemina Pezer.

Haške presude

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

Izvor: Agencije

Tužilaštvo Haškog tribunala najavilo je žalbenom vijeću tog suda da će uložiti žalbu na presudu kojom je Vojislav Šešelj oslobođen svih optužbi za ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom ratnih sukoba i za protjerivanje Hrvata iz Vojvodine.

U najavi žalbe, tužilaštvo je zatražilo od Žalbenog veća da mu najprije odobri žalbu, da preinači presudu i Šešelja proglasi krivim ili da presudu ukine u cijelosti i naloži ponavljanje suđenja, prenosi Tanjug.

Tužilaštvo smatra da je prvostepeno veće nije donijelo ispravnu odluku, jer nije dalo dobre razloge za svoje zaključke, nije uvažilo argumente i dokaze tužilaštva, i zato jer je pogrešno cijenilo činjenično stanje utvrđeno tokom suđenja.

Raspravno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreklo je 31. marta oslobađajuću presudu lideru Srpske radikalne stranke po svih devet tačaka optužnice, koja ga tereti da je govorom mržnje podsticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom ratnih sukoba i protjerivanje Hrvata iz Vojvodine.

Većina članova vijeća, uz suprotno mišljenje sutkinje Flavije Lattanzi, zaključila je da Šešelj nije kriv ni po jednoj od devet tačaka optužnice.

Lattanzi je bila suprotnog mišljenja po osam tačaka optužnice, dok je po jednoj tački Šešelj oslobođen jednoglasno.

Vijeće je utvrdilo u presudi da je dio Šešeljeljevih govora, za koje je Tužiteljstvo tvrdilo da su huškački, predstavljalo poziv na progon ali ga je oslobodilo krivnje jer nije dokazana uzročno-posljedična veza tih govora s konkretnim zločinima.

Utvrđeno je da je Šešelj zaista održao govore na putu za Vukovar i u samom Vukovaru u kojima je pozvao na obračun "s ustašama", međutim većina sudaca nije mogla "odbaciti razumnu mogućnost da su održani u kontekstu sukoba" i da je cilj bio podizanje, morala a ne da se Šešeljeve dobrovoljce pozove da nemaju milosti ni prema kome.

'Razumna sumnja'

Većina članova Vijeća nije mogla zaključiti van razumne sumnje da je pozivom Srbima da očiste Bosnu "od balija" u Zvorniku pozivao na etničko čišćenje nesrba iz BiH, kazao je sudac Claude Antonetti. Većina sudaca smatralo je da dokazi koje je predočilo Tužilaštvo nisu dovoljni da se isključi mogućnost  da je sudjelovao u ratnom naporu da se ohrabruje snage.

Po sucima riječi koje je Šešelj izgovorio u vojvođanskim Hrtkovcima predstavljaju jasan poziv na protjerivanje Hrvata međutim većina sudija ocijenila je da Tužilaštvo nije dokazalo da su one i dovele do prisilnog odlaska Hrvata ili do kampanje njihovog progona.

Većina sudaca zaključila je i da su dva Šešeljeva govora u Skupštini Srbije predstavljala jasne pozive na protjerivanje i prisilno premještanje Hrvata.

Iako većina misli da ti govori predstavljaju poziv na protjerivanje, Antonetti je kazao kako većina smatra da su oni bili izraz protivljenja aktuelnoj srpskoj politici i predstavljali su "alternativni politički program koji nikad nije proveden".

Većina stoga nije mogla zaključiti da je postojalo poticanje na zločine, istaknuo je sudac. "Tužilaštvo nije dokazalo da je postojala uzročno-posljedična veza između govora i zločina te oni nisu actus reus poticanja", kazao je Antonetti.

Tužilaštvo je tražilo da se Šešelj osudi na kaznu od 28 godina zatvora.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Piše: Elma Geca

U naselju Bikavac u Višegradu počela je obnova kuće vlasnika Mehe Aljića, poznate kao „živa lomača“.

U njoj su 1992. godine pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“ predvođeni osuđenim ratnim zločincem Milanom Lukićem zatočili, a potom žive zapalili više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece.

Najmlađa žrtva bila je beba od dva dana koja nije uspjela dobiti ni ime. Porodice žrtava, koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, vjeruju kako će obnovljeni objekt biti trajni svjedok ovog stravičnog zločina.

Već godinama najbliži srodnici ubijenih Bošnjaka godišnjicu zločina obilježavaju na ostacima porušene kuće Aljića, stoga početak njene obnove za Višegrađane ima poseban značaj.

„Obnova žive lomače, druge najveće iz juna 1992. godine, a imamo ih 11-12 u Višegradu, gradu živih lomača, bitna je kao što je svim muslimanima bitna Ćaba i odlazak na hadž. Ovo je za nas sveto mjesto i jako je važno da svi obiđemo ovo stratište i pošaljemo poruku da se ovako nešto sramno ne desi više nikome u svijetu. Nadam se da ćemo 27. juna i u ovoj kući proučiti tevhid i Fatihu, kao i u Pionirskoj, i nastaviti našu borbu za istinu i pravdu, da svi ratni zločinci koji su učestvovali u ovom zločinu budu privedeni pred lice pravde“, kaže predsjednica Udruženja „Žena-žrtva rata“ Bakira Hasečić.

Obnovljeni objekt će biti trajni svjedok stravičnog zločina, navodi porodica [Elma Geca/Al Jazeera]

Predsjednik Skupštine opštine Višegrad Suljo Fejzić ističe da su sve kuće za obnovu u Višegradu prioritet, ali da ova ima posebno značenje.

„U dogovoru sa vlasnikom objekta, on će biti obilježen, kako bi ga svi koji to budu željeli mogli pronaći i u njemu saznati sve detalje o najmonstruoznijim zločinima iz perioda agresije na BiH“, kaže Fejzić.

Objekt Derviše i Mehe Aljića obnavlja se zahvaljujući podršci Ministarstva izbjeglih i raseljenih osoba Federacije BiH, a očekivanja su da će on biti završen do 24. godišnjice stravičnog zločina na Bikavcu, 27. juna.  

Više od 140 djece, žena i staraca 1992. godine živo je spaljeno na Bikavcu i u Pionirskoj ulici (14. juna) i još se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci.

Porodice žrtava istrajale su i u obnovi kuće Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, a prošle godine otkrivena je i spomen-ploča koja trajno podsjeća na ovaj gnusni zločin.

Za ovaj i druge zločine nad bošnjačkim civilima Višegrada Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, a Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Izvor: Al Jazeera

Ratni pomoćnik hrvatskog ministra unutarnjih poslova Tomislav Merčep u četvrtak je, nakon četverogodišnjeg suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu, nepravomoćno proglašen krivim za ratni zločin nad srpskim civilima i osuđen na pet i pol godina zatvora.

Županijski sud u Zagrebu proglasio je Tomislava Merčepa krivim za to što na području Zagreba i Pakračke poljane kao faktički zapovjednik Pričuvne postrojbe nije spriječio pljačke, zlostavljanja i mučenja civila te je pristao na to da pripadnici postrojbe učine takve stvari, javlja reporterka Al Jazeere Ana Mlinarić.

Predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović kazao je da je Merčep kriv jer pripadnike postrojbe, nad kojom je imao faktičku ovlast, nije spriječio u zločinima, dajući im time prešutno odobrenje za nedjela i u vrijeme dok nije bio na terenu, prenosi Hina. 

Predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović izricanje presude najavio je za danas u 14 sati nakon što su prošlog tjedna tužitelj i Merčepov odvjetnik iznijeli završne govore.

Na kraju četverogodišnjeg suđenja, tužiteljstvo je zatražilo primjerenu kaznu za Merčepa zbog ozbiljnosti optužnice, dok je obrana tvrdila da ga treba osloboditi jer kazneno djelo nije dokazano.

Tužitelj Silvio Sušec smatrao je da je u dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da je Merčep u svom postupanju ostvario sva obilježja kaznenog djela protiv civilnog stanovništva, što su, osim uvida u dokumentaciju, potvrdili i brojni svjedoci, među kojima su i preživjele žrtve zločina iz 1991. godine.

Iako nema dokaza da je Merčep bio formalni zapovjednik rezervne postrojbe MUP-a, čiji su pripadnici nezakonito uhićivali, pljačkali, zlostavljali i ubijali civile sa zagrebačkog, kutinskog i pakračkog područja, tužiteljstvo je smatralo kako je dokazano da je on bio faktički zapovjednik i nesporni autoritet.

Merčepov odvjetnik Marko Ujević kazao je u završnom govoru da na suđenju nije dokazana zapovjedna linija između Merčepa i zapovjednika na području Pakračke poljane, gdje je bio zatočen dio civila, pa se ne može izvesti zaključak da je Merčep bio faktički zapovjednik.

'Prešutno odobrenje'

Pripadnici te postrojbe, tvrde tužitelji, nisu bili podučeni o svojim obvezama koje proizlaze iz normi međunarodnog i humanitarnog ratnog prava, čime im je Merčep "dao prešutno odobrenje za takvo postupanje i za vrijeme dok nije bio na terenu".

Tužiteljstvo ga je teretilo da je znao za nezakonita postupanja postrojbe poznate kao "merčepovci", koja je tijekom rata bila smještena u Pakračkoj poljani i na Zagrebačkom velesajmu.

"Merčepovci" su navodno na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.

Merčepa je prvobitna optužnica teretila da je od 8. listopada do sredine prosinca 1991. godine, kao zapovjednik Pričuvne postrojbe MUP-a, smještene u Pakračkoj poljani i dijelom u Zagrebu, u paviljonu na Zagrebačkom velesajmu, i kao savjetnik u MUP-u, osobno naređivao nezakonita lišavanja slobode, mučenja i ubojstva civila.

Optužen je i da je znao da njegovi podređeni nezakonito uhićuju, pljačkaju, zlostavljaju, muče i ubijaju civile, ali da nije ništa učinio da to spriječi i suzbije.

Među žrtvama su i tri člana porodice Zec (Mihajlo, Marija i njihova 12-godišnja kći Aleksandra) koji su ubijeni u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. godine.

Proceduralne greške

Iako su pred istražnim sucem petorica "merčepovaca" priznali zločin i protiv njih je podignuta optužnica, zbog proceduralne pogreške - ispitivanja bez branitelja - nikada nisu kazneno odgovarali za taj zločin.

Merčepu se na teret stavljalo da je bio u Pakračkoj poljani kada je tamo dovedeno i mučeno barem osam civila, od kojih su trojica ubijena, a dvojica nestala.

Prema prvobitnoj optužnici, osobno je sudjelovao i u ispitivanju Đorđa Gunjevića, tadašnjega vladinog povjerenika za Pakrac, kojega su šest dana držali u zatočeništvu, mučili elektrošokovima, tukli i prisiljavali da pozdravlja uzvikom "Za dom spremni" te mu oduzeli 20.000 njemačkih maraka i 100.000 dinara.

Nakon svega, Merčep ga je pustio, uz objašnjenje da je bila riječ o pogrešci.

Prema zapovjednoj odgovornosti, Merčep je bio optužen i za zločine u Pakračkoj poljani za koje se već sudilo pripadnicima njegove postrojbe te za smrt 27 neidentificiranih osoba pogubljenih i pokopanih u grobištima na Velikom jarku, Malom gaju, Bujavici i južno od mjesta gdje su pripadnici Pričuvne postrojbe MUP-a bili smješteni u Pakračkoj poljani.

Merčep od početka postupka tvrdi da nije kriv, a poriče i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Žrtve u Bosni i Hercegovini su uglavnom nezadovoljne brzinom procesuiranja ratnih zločina, ali i brojem pokrenutih predmeta. Tim povodom u Sarajevu je organizirana i međunarodna konferencija.

Blizu 800 osoba iz Žepe pola godine je provelo u dva logora u Srbiji. Amir Omerspahić je bio jedan od njih.   

"Uhapšen sam 2.8. 1995 godine od regularne Vojske Jugoslavije. Odvedeni smo u logor Šljivovica kod Užica. Tu sam izgubio prst i tu smo psihički i fizički zlostavljani. Iz logora sam izašao 29.1.1996.godine", kaže Omerspahić.

Godine 2006, pri pokušaju traženja nematerijalne naknade na ročištu u Beogradu, logoraši su prepoznali blizu 30 osoba, uglavnom policajaca Srbije, koji su ih mučili. Uslijedio je krivični postupak.

Slučaj završio u Strazburu

Njihove iskaze odbio je i Ustavni sud Srbije, tako da je slučaj pred sudom u Strazburu.

Od 5.900 osoba za koje su prijave u Hag stigle iz BiH, dokazni materijali su prihvaćeni za blizu 650 njih.

Prigovore na račun statuta Tribunala i rigoroznih zahtjeva za dokazima, predsjednik Ustavnog suda Slovenije shvata i objašnjava kao pokušaj Tribunala da ispravi  sve ranije procesne sudske nepravde u Evropi od Nirnberga do predmeta u SSSR-u. Ali, smatra da to nije bio najveći problem Tribunala.

"Ja mislim da je veći problem samih sudija koji na kraju krajeva odlučuju je li nešto važno u proceduri ili ne. Sudovi u tom dijelu Evrope su navikli čitati zakon, a manje odlučivati prema svom osjećaju za pravednost", kaže Ernest Petrič.

Predmeti prebačeni u BiH

S druge strane, nakon 2004. godine, kada Hag slučajeve prebacuje na bh. tužilaštva, nezadovoljstvo je i dalje prisutno. Iako je Tužilaštvo BiH pred sud izvelo blizu 600 osoba, krivicu dokazalo u 80 posto slučajeva sa više od 2.000 godina kazne, međunarodni eksperti tvrde da se moglo mnogo više uraditi - što Haški tribunal ne želi komentarisati.

"Predmeti koji su prebačeni u BiH su u nadležnosti te zemlje. Haški tribunal nema nadležnosti da utječe na procese vezane za te slučajeve", kaže glavni haški tužilac Serge Brammertz.

Poseban problem eksperti vide u pristupu problemu ratnih zločina.

"Bosansko pravosuđe će morati uložiti velike napore da funkcioniše onako kako se očekuje od modernog pravosuđa, prije svega da bude nezavisno, bez brige o tome kako će odluka imati u smislu šta je politički korektno", kaže Petrič.

Međusobno ustupanje predmeta zbog dvojnih državljanstava koje je razrađeno na papiru, ali ne i u praksi, dodatno usložnjava situaciju i obeshrabruje žrtve da pravda na Balkanu ni približno neće biti zadovoljena.

Izvor: Al Jazeera
 

Ponovljeno suđenje bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću moglo bi početi najranije u decembru ove godine, zaključeno je na statusnoj konferenciji u Hagu.

Sudsko vijeće, kojim predsjedava sudac Burton Hall, predložilo je da suđenje bude formalno otvoreno u decembru, a da dokazni postupak započne u februaru iduće godine, prenosi Fena.

Branioci Stanišića i Simatovića tome su se, međutim, usprotivili, zatraživši da suđenje počne u aprilu ili maju iduće godine, kako bi odbrana imala dovoljno vremena da se pripremi.

Simatovićev branilac Mihajlo Bakrač ocijenio je da je "nerealistično" i "nemoguće" da proces počne u decembru, tim prije što je i tužilac Douglas Stringer zatražio više vremena da objelodani spisak svjedoka i suštinu optužbi protiv Stanišića i Simatovića.

Tužilac Stringer predložio je da, umjesto u julu, kako su sugerirali suci, svoj pretprocesni podnesak, odnosno scenarij po kojem će izvoditi dokaze tokom suđenja, podnese u septembru.

Vrijeme za pripremu

Na tužiočevu opasku da odbrani nije potrebno dodatno vrijeme za pripremu budući da se suđenje samo ponavlja, Stanišićeva odbrana je odgovorila da u tom slučaju ni tužiocu nije potrebno toliko vremena.

Stanišić, bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, i njegov pomoćnik Simatović optuženi su za ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Optužnica ih tereti za progon na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila.

Stanišića i Simatovića uhapsile su i u Hag izručile vlasti Srbije 2003. godine.

Poslije prvog suđenja, Tribunal ih je krajem maja 2013. godine oslobodio krivice po svih pet tačaka optužnice.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala je 15. decembra prošle godine poništilo prvostepenu oslobađajuću presudu izrečenu Stanišiću i Simatoviću i naložilo da se optuženima ponovo sudi.

Stanišić i Simatović su trenutno na privremenoj slobodi u Srbiji, do početka ponovljenog procesa, prenosi BIRN – Justice Report.

Izvor: Agencije

Povodom Dana bijelih traka, u znak sjećanja na 3.176 ubijenih Prijedorčana, u Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu upriličen je niz akcija i manifestacija.

Simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracijski logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.

Polaganje cvijeća u Prijedoru

U Prijedoru se obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na 3176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u BiH.

Građani okupljeni oko inicijative "Jer me se tiče" prošetali su glavnom ulicom u Prijedoru i na trgu položili cvijeće za 102-dvoje ubijene prijedorske djece.

Još jednom podsjećaju gradsku vlast na peticiju za izgradnju spomenika ubijenoj djeci, na koju gradski čelnici još nisu odgovorili.

Obilježavanju ovog dana pridružili su se i korisnici društvenih mreža, koji poručuju da se ne smije zaboraviti zločin.

U poruci na Twitteru navodi se da je obilježavanju Dana bijelih traka (#whitearmbandday) u Chicagu prisustvovalo više od 500 ljudi.

Braco Srbi, danas je Dan bijelih traka, dan kada smo ponizavajuci Bosnjake u Prijedoru ponizili sebe!!!

— Srđan Puhalo (@SrkiPuhalo) May 31, 2016

U sjećanje na #zločine počinjene #Prijedor 1992. godine kada je ubijeno 3.173 civila, od čega najmanje 102 djece. pic.twitter.com/XwTPJsDccq

— Aldina Rovčanin (@AndiAnidla) May 30, 2016

Over 500 people attended #whitearmbandday#danbijelihtraka in Chicago

— ida (@Idddaaa23) May 30, 2016

Podjela bijelih traka

Međunarodni dan bijelih traka obilježava se i u Sarajevu.

Simboličnim vezivanjem traka i ispisivanjem poruka na improviziranim prozorima, a koje su prijedorski Bošnjaci i Hrvati  31. maja 1992. morali prekriti bijelim čaršafima, građani i udruženja podsjetili su na stradanja, te ukazali na diskriminaciju koja je mnoge Prijedorčane te 1992. godine odvela u smrt. 

U sklopu akcije "Zajedno protiv fašizma!" na Trgu djece Sarajeva postavit će se tabla na koju će građani upisivati svoje poruke, a po završetku akcije darovat će se nekom od muzeja u Sarajevu na trajno čuvanje.

Akciju podizanja svijesti o dešavanjima u Prijedoru 1992. – 1995. godine zajednički organiziraju Udruženje žrtava i svjedoka genocida, udruženje Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa i Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Akcija u Tuzli

Omladinski pokret "Revolt" i građanska inicijativa "Jer me se tiče" pozvali su građanke i građane da obilježe 31. maj - Dan bijelih traka, a svoju podršku mogu dati dolaskom na uličnu akciju na trgu kod "Ismeta i Meše" u Tuzli.

Organizatori pozivaju i sve institucije da na prozore svojih zgrada istaknu bijelo platno kako bi se pridružili borbi protiv poricanja zločina, bez obzira na etničku ili nacionalnu pripadnost žrtava.

"Prije 24 godine prijedorski nesrbi su se morali 'označiti' bijelim trakama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi ćemo 31. maja oko ruke nositi bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja zločina", poručuju iz Omladinskog pokreta "Revolt".

Bijeli čaršafi u Sisku

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini i ove godine obilježava Dan bijelih traka.

Savez je u jutarnjim satima izvjesio bijele čaršafe na prozorima svojih kancelarija, a zatim će, u saradnji s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska i podrškom svih bošnjačkih asocijacija Grada Siska i Sisačko-moslovačke županije, i u Republici Hrvatskoj, u Gradu Sisku, obilježiti Dan bijelih traka.

Obilježavanje u Republici Hrvatskoj je počelo mimohodom kroz grad Sisak, a nakon toga će biti upriličena tribina o temi genocida u Prijedoru, izložba fotografija sa ekshumacije masovne grobnice "Tomašica" i projekcija dokumentarnih filmova Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.

Pored predstavnika Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, na tribini će se obratiti i predstavnici Sisačko-moslovačke županije, Grada Siska, Islamske zajednice i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Siska.

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini će, uime svih nevinih i ubijenih žrtava rata 1992-1995., nastaviti i ustrajati u obilježavanjima i podsjećanjima na genocid i etnogenocid u Bosni i Hercegovini, a koji je, bez ikakve sumnje, počinjen u prijedorskoj regiji, saopćeno je iz ovog saveza.

Manifestacija u Zagrebu

Manifestacija 'Dani bijele trake u Zagrebu', koja je započela tribinom "Ubijenoj djeci Prijedora" i premijerom dokumentarnog filma "Lijepo selo" autora Kemala Pervanića, završit će danas na Trgu bana Josipa Jelačića kada će aktivisti bošnjačkih i hrvatskih udruženja građanima dijeliti bijele trake i edukativni materijal.

Aktivistima će se u obilježavanju sjećanja na civilne žrtve masovnih zločina počinjenih u Prijedoru i sanskoj dolini na Trgu bana Josipa Jelačića pridružiti gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i predsjednik Skupštine Grada Zagreba Andrija Mikulić, saopćeno je iz Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Srbija ne razmišlja o ukidanju Zakona o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine u SFRJ i nastavlja da ga primjenjuje, izjavio je rukovodilac Tužilaštva za ratne zločine Srbije Milan Petrović.

Petrović je za rekao za Radio Slobodna Evropa da najave iz Hrvatske, da će blokirati eurointegracije Srbije ukoliko bude primjenjivala taj zakon, ne utječu na rad Tužilaštva i da postoje aktuelni predmeti za ratne zločine u kojima su osumnjičeni hrvatski državljani.

"Tužilaštvo za ratne zločine i dalje u punoj meri i obimu primenjuje ovaj zakon. Njegovo stavljanje van snage dovelo bi do toga da mi ne bi mogli da gonimo ratne zločince i da oni praktično mirno žive i izbegnu krivičnu odgovornost", istakao je Petrović.

On podsjeća da je taj zakon od 2003. do 2011. godine primjenjivan bez ikakve primjedbe Republike Hrvatske i da im je tek tada počela smetati njegova primjena.

To, prema njemu, ukazuje na politički motiv, a ne na pravne razloge za primjenu, odnosno neprimjenu, prenosi Tanjug.

"Jedan od branitelja prema kojima je Srbija postupala po ovom zakonu nedavno je bio i Veljko Marić", naveo je Petrović i dodao da se taj zakon primjenjuje i primjenjivan je u slučaju svakog izvršioca ratnog zločina, bez obzira na njegovo državljanstvo.

'Bez razlike'

Posljednji slučaj koji je okončan pred pravosuđem Srbije, podsjeća, jeste slučaj Veljka Marića, u kome je pravosnažno osuđen i po sporazumu Hrvatske i Srbije premješten u Hrvatsku da izdržava kaznu zatvora.

Kaže i da Srbija podatke koliko je državljana Hrvatske trenutno u predmetima Tužilaštva i za koliko njih je Tužilaštvo zainteresirano nema u službenim evidencijama.

"Ne pravimo razliku ko je čiji državljanin. Postupamo potpuno profesionalno. Gleda se da li ima dokaza da je neko izvršio ratni zločin ili ne. Ovaj zakon je u dubokoj saglasnosti sa svim pravilima međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava", naglašava Petrović.

Navodi i da ima predmeta na kojima trenutno Tužilaštvo radi o ratnim zločinima na teritoriji Hrvatske, predmeta u kojima se sumnja da su ih počinili hrvatski državljan.

Na pitanje zašto je za Srbiju važan taj zakon, Petrović odgovara da on sprečava da ratni zločinci mirno šetaju u zemljama bivše SFRJ time što su izašli iz države u kojoj je bio rat, prešli u drugu i uzeli novo državljanstvo.

"Jedan broj njih došao je i u Srbiju. Ako bi ovaj zakon prestao da važi, oni bi praktično bili amnestirani", zaključuje Petrović.

Uvjeti Hrvatske

Prošle sedmice je objavljeno da je usvojena zajednička pregovaračka pozicija Evropske unije u pregovorima sa Srbijom za poglavlje 23, koja ne sadrži uvjete koje je Hrvatska tražila.

Kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina, uvjet na kome je Hrvatska više od tri mjeseca insistirala, EU ne zahtijeva od Srbije ukidanje zakona o univerzalnoj jurisdikciji, prenio je Tanjug.

Kako se navodi u tekstu usvojene pregovaračke pozicije EU, od Srbije se očekuje temeljna regionalna saradnja i dobri međususjedski odnosi prilikom rješavanja ratnih zločina, uključujući izbjegavanje sukoba nadležnosti.

Sa druge strane, nekoliko dana kasnije je ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Miro Kova izjavio kako Hrvatska može blokirati Srbiju u pristupnim pregovorima o punopravnom članstvu u Evropskoj uniji u Poglavlju 23 ako Srbija prema hrvatskim braniteljima počne primjenjivati zakon o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ.

Primjena zakona

On je istakao kako Srbija na putu prema EU neće moći primjenjivati taj zakon, a morat će sarađivati i u otkrivanju nestalih i njihovih posmrtnih ostataka.

Što se toga tiče, Srbija će morati razmjenjivati informacije s hrvatskim državnim tijelima i žrtvama rata omogućiti pristup pravosuđu, odnosno pravdi, rekao je Kovač te dodao kako će žrtve rata imati pravo na odštetu, a Srbija će imati obavezu sve odluke Haškog suda poštivati i primjenjivati.

Na pitanje novinara može li Hrvatska spriječiti da Srbija podiže optužnice protiv hrvatskih državljana, Kovač je odgovorio kako postoji bilateralni način i bilo bi najbolje da se to tako riješi.

Isto tako, postoji i evropski okvir, istakao je, dodajući kako je vladavina prava temeljno načelo funkcioniranja EU-a.

Sada je obaveza Srbije da se taj njihov zakon ne primjenjuje na Hrvatsku i ta obaveza je ušla u pregovarački okvir, istakao je Kovač, dodajući kako će Srbija, želi li napredovati prema EU, to morati primjenjivati i morat će taj kriterij poštovati.

On je poručio kako će se svakih šest mjeseci provoditi nadzor nad ispunjavanjem te obaveze.

Izvor: Agencije

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Envera Buze za ratne zločine nad žrtvama hrvatske nacionalnosti u Uzdolu, u općini Prozor-Rama.

Optuženi se tereti da je, 1993. godine, u svojstvu zapovjednika i oficira Samostalnog bataljona Prozor Armije RBiH, lično zapovijedao i učestvovao u napadu na selo Uzdol i zaseoke Križe, Zelenike i Raiči, nastanjene civilima hrvatske nacionalnosti.

U napadu su, navode tužioci, na izuzetno surov i svirep način, pripadnici Armije BiH ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo djece, žena, staraca i nepokretnih osoba. Najmlađa žrtva bio je desetogodišnji dječak, a najstarija, starica od 87 godina.

Prema nalazima obdukcije i prikupljenim dokazima, žrtve su ubijane vatrenim oružjem i korištenjem hladnog oružja i oruđa.

Stotine dokaza i svjedoka

Nakon počinjenog zločina u Uzdolu, informacije o masakru objavljene su u medijima, a tadašnji specijalni predstavnik UN-a zatražio je od vlasti BiH informaciju o zločinu i istrazi.

Optuženi se tereti da je bio prisutan na terenu za vrijeme provođenja akcije i u neposrednoj blizini mjesta gdje su počinjena ubistva, kao i da je od organa sigurnosti Armije RBiH dobio informacije o počinjenim zločinima i razmjerama zločina, te ništa nije poduzeo kako bi proveo istragu, a počinitelje zločina kojima je bio nadređeni, procesuirao i kaznio.

Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Uz optužnicu, priloženo je više stotina materijalnih dokaza, a predlaže se pozivanje oko 100 svjedoka i vještaka.

Optužnica će, zajedno sa dokaznim materijalom, biti proslijeđena Sudu BiH, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Izvor: Agencije

Ovih dana u Sloveniji će početi premještanje posmrtnih ostataka žrtava masovnog zločina iz 1945. iz rudnika Barbarin rov u Hudoj jami kod Laškoga, potvrdila je u razgovoru za Slovensku televiziju Dragica Bac iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Vlada je za to osigurala 800.000 eura s ciljem da se izvrši dostojan ukop svih žrtava kako bi se zatvorilo to bolno poglavlje, kazala je Bac.

Projekt izmještanja i ukopa blizu tri tisuće ubijenih na mariborskom groblju Dobrava, gdje se nalazi  Park sjećanja za ubijene u poratnim likvidacijama vojnika poraženih vojski i civila, potrajat će do kraja iduće godine.

Na novom mariborskom groblju Dobrava, prije desetak godina je postavljen spomenik s napisom "Mrtvima u spomen, živima u opomenu".

"Cijela je Slovenija posuta kostima ubijenih", kazala je Bac u razgovoru za Slovensku televiziju, podsjetivši na gotovo 600 do sada evidentiranih masovnih grobnica iz tog perioda širom države, prenosi Hina.

U zapuštenom rudniku blizu Celja u ožujku 2009. godine otkrivena su mumificirana tijela 432 žrtve u više slojeva, a povjesničari po visini slojeva u susjednoj rudarskoj jami vjeruju da je u njoj još 2.200 do 2.500 ubijenih, pa će i njihovi posmrtni ostaci biti iskopani i premješteni u Maribor, gdje je u šumi kod Tezna još veće poratno stratište,

Šok i suočavanje s prošlošću

U njemu je ubijeno i mnogo hrvatskih žrtava u proljeće i ljeto 1945, pri završetku ratnih operacija.

Otkrivanje žrtava Hude jame u 2009. godini izazvalo je u Sloveniji i širem međunarodnom okruženju svojevrstan šok - iako se za lokacije stratišta i ranije znalo, ali se o tome šutjelo - zbog toga jer su tijela žrtava bila sakrivena iza sedam betonskih, željeznih i glinenih pregrada, kako zločin ne bi dospio u javnost.

"Kad sam toga dana došao u Hudu jamu i pogledao užasan prizor, zaplakao sam", kaže dr. Mitja Ferenc, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Ljubljani koji je vodio vladin projekt sondiranja i otkapanja žrtava u nekoliko stotina masovnih grobnica.

On ne smatra da je suočavanje s prošlošću još završeno i upozorava da do dostojnog pokapanja žrtava dolazi prekasno jer država nije osiguravala dosta sredstava i potpore istraživačima i svom povjerenstvu za tzv. "prešućene grobove".

S njiim se ne slaže povjesničar Jože Dežman, koji je tu komisiju vodio i smatra da je Huda jama na Slovence imala katarzični učinak za suočavanje s prošlošću.

"Od Hude jame prije šest godina mnogo se toga dogodilo, došlo je do plodotvornog dijaloga o tom problemu", kazao je Dežman za Slovensku televiziju.

"Šest godina nije mnogo, reakcijsko vrijeme nije bilo kraće niti u drugim društvima koja su suočena sa zločinačkim dijelom svoje povijesti", kazao je Dežman.

Iako neke civilne udruge smatraju da bi žrtve Hude jame trebale ostati i biti dostojno ukopane tamo gdje su i umrle, njihov ukop u Mariboru prihvatili su vlada i šira javnost zbog bojazni da bi se Huda jama mogla pretvoriti u svojevrstan "antikomunistički muzej" koji bi zlorabila dnevna politika.

Osim toga, Ferenc upozorava da se od kosturnice u samoj Hudoj jami odustalo jer su tijela žrtava većim dijelom mumificirana, pa ih je potrebno ukopati na klasičan način, za što na stratištu nema odgovarajućih uvjeta.

Prema istraživanjima slovenskih povjesničara,  za likvidacije na potezu od Laškoga do Hrastnika u tom dijelu Slovenije bila je zadužena lokalna organizacija KNOJ-a u koju je bilo uključeno nekoliko stotina pripadnika partizana i njihovih simpatizera.

Niko nije optužen

Žrtve su, kazuju povjesničari i očevici, pred rudnik dovođene kamionima, morale su sa sebe skinuti odjeću, a kasnije, nakon ulaska u rudnik na mjesto gdje će poginuti, i obuću.

Ubijani su uglavnom mecima u glavu, a oni koji su se opirali ili odbili izuti, također i hladnim tupim oružjem, uglavnom rudarskim čekićima.

Među njima je bilo i žena i djece, a dio žrtava ostavljen je živ ili ranjen da umre u užasnim okolnostima, što je pokazao i raspored žrtava nakon otkopa jer je bilo očito da su neke od njih došle do prve pregrade, pokušavajući izaći na slobodu te tamo morale stati i umrijeti.

Iako su mnoga od imena izvršitelja zločina i naredbodavaca poznata, nitko zbog zločina u Hudoj jami nije bio optužen niti nakon osamostaljivanja Slovenije i otkrivanja masovnih ubojstava u poratnom periodu na njenom tlu.

Najveći dio osumnjičenih počinitelja i naredbodavaca danas je mrtav, navode povjesničari i istraživači.

Neki od njih zato sumnjaju da je još umoguća lustracija ili ideološko pomirenje nakon podjela iz Drugog svjetskog rata, ali i pravo suočavanje s traumatičnom prošlošću.

Izvor: Agencije

Nakon zadržavanja na graničnom prelazu sa Srbijom hrvatskog državljanina istog imena i prezimena kao i traženog učesnika Domovinskog rata, reagovao je hrvatski ministar vanjskih poslova.  
Miro Kovač je osudio postupak Srbije, rekavši da na taj način pokušava zastrašiti hrvatske državljane. Još jednom je od Srbije zatražio ažurirane popise traženih osoba.
Ranije je Ministarstvo pravosuđa Hrvatske saopštilo da je zaprimilo blizu 170 zahtjeva za provjeru statusa građana Hrvatske.

O osnovu po kojem Srbija i Hrvatska jedna od druge potražuju osumnjičene za ratne zločine razgovarali smo sa našim gostom Ivanom Jovanovićem, stručnjakom za međunarodno humanitarno pravo.

Nakon zadržavanja hrvatskog državljanina istog imena i prezimena kao i traženog sudionika rata u Hrvatskoj na graničnom prijelazu sa Srbijom, reagirao je hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, osudivši postupak Srbije i zatraživši od Srbije ažurirane popise traženih osoba.

Službeni Beograd tvrdi da može tražiti izručenje hrvatskih građana zbog zakona o univerzalnoj jurisdikciji. Tužiteljstva dvije zemlje o tome su više puta razgovarala predhodnih godina, no u posljednje vrijeme komunikacija je zamijenjena oštrom retorikom dužnosnika Hrvatske i Srbije, koja prijeti narušavanjem međudržavnih odnosa i utječe na živote građana.

Simbol rata u Hrvatskoj - Vukovarski vodotoranj - uskoro bi trebao biti obnovljen. No, mnoga ratna pitanja još su uvijek otvorena.

'U Hrvatskoj u zatočeništvu'

Neriješene odnose iz tog rata između Hrvatske i Srbije na svojoj koži osjeća hrvatski veteran Zdravko Komšić. Njegovo ime pojavljuje se na neslužbenim popisima osoba za koje je Srbija raspisala tjeralice zbog ratnih zločina 90-ih godina prošlog stoljeća.

"Nalazimo se u jednom velikom zatvoru, a to je Hrvatska. Mi smo u zatočeništvu u Hrvatskoj, malo tko od nas uopće ide van države", kaže ovaj hrvatski veteran.

I tako od 2011. godine, kada je u Bosni i Hercegovini uhićen veteran hrvatskog Domovinskog rata Tihomir Purda, i ne znajući da Srbija za njim traga. Poznat je i slučaj Veljka Marića - u Srbiji je osuđen na 12 godina zatvora, a nedavno je vraćen u Hrvatsku na odsluženje kazne.

Posljednji podaci o traženim osobama koje Srbija traži od Hrvatske stigli su 2011. godine, s imenima 43 hrvatska branitelja. Hrvatska je, pak, svoj popis traženih osoba Beogradu posljednji put poslala 2010. godine Na njemu su bile 1.534 osobe, prema podacima hrvatskog Ministarstva pravosuđa.

Srbija može tražiti izručenje hrvatskih branitelja zbog Zakona o univerzalnoj jurisdikciji, kojim se proglasila nadležnom za ratne zločine na području cijele bivše Jugoslavije. Hrvatska zakon smatra spornim, a to pitanje dvije strane godinama bezuspješno pokušavaju bilateralno riješiti.

"Oni ne dolaze na sastanke koje smo mi zakazivali kada je reč o tim bilateralnim stvarima, jer smo se ranije dogovorili da postoje te radne grupe, koje će rešavati sva ta otvorena pitanja. Jednostavno, to njih ne zanima, zato što oni to pitanje žele da reše kroz Evropsku uniju, a EU to ne želi i vraća na bilateralni nivo", kaže ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić.

Blokada pregovora s EU-om

Hrvatska strana, pak, tvrdi - bilateralno nije išlo. Neko je vrijeme blokirala pregovore Srbije s EU-om, pa, pod pritiskom, popustila. No, odnosi su se nedavno ponovno zaoštrili.

"I to nakon što je na ovom graničnom prijelazu zadržan hrvatski državljanin istoga imena i prezimena, kao i branitelj sa srpske tjeralice. Pušten je 24 sata kasnije, nakon što je sud u Srbiji zaključio da je došlo do zamjene identiteta", javlja reporterka Al Jazeere Ana Mlinarić s graničnog prijelaza Bogojevo.

Ministar Kovač oštro je reagirao, rekavši da Srbija na taj način pokušava zastrašiti hrvatske državlljane. I još jednom pozvao da se dostave ažurirani pospisi traženih osoba.

Više u videosnimku...

Izvor: Al Jazeera

Pripadnik organizacije Ansar Dine iz Malija, optužen za razaranje mauzoleja u Timbuktuu, priznao je u ponedjeljak krivnju pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC) u Hagu na prvom suđenju na kojem se uništenje svjetske baštine čovječanstva sudi kao ratni zločin.

"Časni sude, kriv sam", rekao je Ahmad Al Faqi Al Mahdi.

Optužnica ga tereti da je "svjesno predvodio napade" kojima je uništeno devet mauzoleja sufija u Timbuktuu te ulaz džamije Sidi Yahia između 30. juna i 11. jula 2012. godine.

Bude li proglašen krivim, Al Mahdiju prijeti maksimalna kazna od 30 godina zatvora.

Grad koji su u petom vijeku utemeljila tuareška plemena, Timbuktu je procvat doživio trgovinom karavana i postao veliko intelektualno središte islama u 15. vijeku.

Napad na historiju

"Napasti i uništiti kulturna i vjerska mjesta i simbole zajednica napad je na njihovu historiju", rekla je glavna tužiteljica ICC-a Fatou Bensouda i naglasila da niko ko uništava "dušu i korijene naroda ne smije izbjeći pravdi".

Prema optužnici, Al Mahdi je bio pripadnik grupe Ansar Dine, koja je bila dio mreže povezane s Al Kaidom, a zavladala je sjeverom države Mali 2012. dok je nije potisnula međunarodna intervencija u januaru 2013.

Rođen 1975. godine, Al Mahdi se od najranijeg doba obrazovao u vjerskoj školi, završio je Učiteljski fakultet i postao direktor škole, a s vremenom i "gradski šerif", nepopustljiv u primjeni šerijatskog prava kada je ušao u organizaciju Ansar Dine. 

Jean-Louis Gilissen, jedan od Al Mahdijevih advokata, opisao je svog klijenta kao inteligentnu osobu koja je "nastojala nametnuti svoje viđenje dobra i zla".

"Želio je nametnuti, čistoću", a "historija nas je naučila kako se opasnim može pokazati traženje čistoće".

Izvor: Agencije

Piše: Ivica Puljić

Na internetskoj stranci američkog Ministarstva pravosuđa, distrikt u Sjevernom Ohiju, objavljeno je priopćenje da je 41-godišnji Oliver Dragić uhićen zbog laganja imigracijskim vlastima zato što u pristupnim papirima za boravak u Sjedinjenim Državama nije naveo da je sudjelovao u masakru u Srebrenici 1995. godine, objavili su Carole S. Rendon, državni odvjetnik za područje Sjevernog Ohija te specijalni agent FBI-ja Marlon Miller.

Dragić je optužen za posjedovanje vize za stalni boravak u Americi na temelju prevare, te zbog pokušaja da nezakonito uđe u proces naturalizacije.

U optužnici stoji da Dragić nije prijavio da je "...bio pripadnik policijskih snaga Republike Srpske nepriznate od međunarodne zajednice u pokušaju stvaranja etnički čiste srpske države na etnički mješovitoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Dragić je prošao policijsku obuku u Srbiji 1994. godine, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, gdje se dragovoljno pridružio postrojbi specijalne policije koja se pridružila vojsci Republike Srpske tijekom vojne operacije".

Dragić nije otkrio svoje sudjelovanje u srebreničkom genocidu, kada su on i njegova postrojba izveli akcije opkoljavanja teritorija kako bi spriječili žrtve da pobjegnu s mjesta masakra u srpnju 1995. godine, navodi se u optužnici.

Oliver Dragić je podnio zahtjev za status izbjeglice u svibnju 1998. godine, tvrdeći da je bio žrtva rata u Bosni i Hercegovini. U redovima policije Republike Srpske ostao je sve do studenog 1998. godine. Dao je veći broj lažnih izjava u svom zahtjevu za status izbjeglice, piše u priopćenju Ministarstva pravosuđa.

Suđenje Dragiću

"Sjedinjene Države nisu sigurno utočište za one koji su počinli zločine nego za žrtve tih zločina. Optuženik je lagao o svom sudjelovanju u strašnom ratnom zločinu i odgovarat će za svoje laži", kazao je savezni tužitelj Rendon.

Pomoćnik američkog državnog tužitelja Matt Cronin vodi ovaj slučaj nakon istrage koju su proveli Michael MacQueen i Brett Bangas iz Ministarstva domovinske sigurnosti. Navodi se i da optužnica nije presuda i nije dokaz o krivnji. Optuženik će imati fer suđenje na kojem će američka vlada morati dokazati njegovu krivnju.

Osobe koje imaju informacije o stranim državljanima osumnjičenim da su sudjelovali u kršenjima ljudskih prava ili u ratnim zločinima pozivaju se da koriste besplatne brojeve telefona ili da e-mailom kontaktiraju Ministarstvo pravosuđa. 

Izvor: Al Jazeera
 

Više timova specijalne jedinice Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), postupajući po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, na području Vlasenice, Milića i okoline je lociralo i lišilo slobode petoricu osumnjičenih za ratni zločin.

Kako je saopćeno iz Tužiteljstva BiH, slobode su lišeni Branko Jolović, Milomir Milošević, Nenad Vukotić, Nikola Lošić te Dejan Milanović.

Šesti osumnjičeni, Radomir Pantić lišen je slobode nakon ročišta u Sudu BiH, gdje mu se sudi za drugo kazneno djelo ratnog zločina, prenosi agencija FENA.

Navedeni osumnjičeni su pod istragom i osumnjičeni su da su, u svojstvu pripadnika policijskih i vojnih struktura Vojske Republike Srpske (VRS), u proljeće 1992. godine, počinili ratni zločin nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti na području mjesta Zaklopača, općina Milići.

Napad na Zaklopaču

Navedeni zločin počinjen je 16. maja 1992. godine, kada je prilikom organiziranog vojnog i policijskog napada na mjesto Zaklopača, u njihovima domovima, dvorištima i okolnim objektima, ubijeno više od 60 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i žena, djece i staraca (u napadu je ubijeno 11 djece), koji su ostavljeni mrtvi na mjestima ubistva, da bi dan nakon toga bilo izvršeno uklanjanje leševa i njihovo ukopavanje u masovne grobnice.

Najveći broj posmrtnih ostataka, otkriven je u masovnoj grobnici 2004. godine, a do danas su otkriveni i ekshumirani posmrtni ostaci 54 osobe, dok se za ostalim žrtvama još uvijek traga.

Tužiteljstvo BiH zajedno s partnerskim policijskim i sigurnosnim agencijama, provelo je dugu i temeljitu istragu radi rasvjetljavanja ovog zločina, tokom koje su prikupljeni dokazi da su navedeni osumnjičeni sudjelovali u počinjenju ovog zločina.

Navedeni osumnjičeni pod istragom su zbog kaznenog djela zločina protiv čovječnosti, a bit će predati postupajućem tužitelju, koji će ih ispitati, te nakon toga odlučiti o daljim aktivnostima prema navedenim osumnjičenima, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Izvor: Agencije

U ponedjeljak je počeo prijenos posmrtnih ostataka žrtava masovnog poratnog grobišta iz napuštenog rudnika Barbarin rov, u selu Huda jama kod Celja, na mariborsko groblje Dobrava.

Prijenos više od 700 posmrtnih ostataka pripadnika "poraženih vojski" i civila u egzekucijama iz poratnih mjeseci 1945. odobrilo je vladino povjerenstvo, a s time se složila i većina političkih stranaka.

No, više je civilnih udruga koje predstavljaju rodbinu žrtava izrazilo protivljenje te smatra da bi grobnica ili kosturnica sa žrtvama morala biti na mjestu gdje su ubijeni, prenosi Hina.

Skepsu u pogledu prijenosa posmrtnih ostataka na mariborsko groblje, gdje se već nalazi spomen-obilježje ubijenim žrtvama križnog puta koji su bili i zatrpani u tenkovskom rovu kod Maribora, a među kojima su i tisuće Hrvata, izrazila je i slovenska rimokatolička crkva.

Proces pomirenja

Njezini su visoki dostojanstvenici i predstavnici misu za sve poginule i ubijene u ratnim i poratnim mjesecima 1945. godine održali u nedjelju u spomen parku Teharje kod Celja, gdje se 1945. nalazio veliki logor za zarobljene vojhnike i civile koji su onda selektirano upućivani na gubilišta, pa i u Hudu jamu.

Računa se da će prijenos posmrtnih ostataka 700 žrtava Hude jame biti završen do kraja mjeseca, kad će u memorijalnom obilježavanju tih tragičnih događaja na mariborskom groblju sudjelovati i slovenski predsjednik Borut Pahor.

Pahor je kazao da je proces pomirenja nekadašnjih sukobljenih stranaka i pomirenje s prošlošću kontinuirani proces, no da bi dostojan pokop žrtava Hude jame u tom smislu mogao biti povijesna prekretnica.

U Hudoj jami se u dva rudnička rova nalazi, kako se pretpostavlja, još oko dvije tisuće žrtava koje tek treba ekshumirati i pokopati.

Izvor: Agencije

Prvi put u Bosni i Hercegovini, jedan entitetski sud je u krivičnom postupku presudio da žrtva silovanja u ratu dobije novčanu nadoknadu za pretrpljenu bol.
Presudu je donio Okružni sud u Doboju. Nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske osuđen je na pet godina zatvora, a žrtvi mora da isplati 10.000 eura.
Četiri slične presude prethodno je doneo Sud BiH, a Nevladin sektor to ocjenjuje kao historijski pomak u sudskoj praksi.   

U Narodnom pozorištu u Beogradu u četvrtak navečer će početi 49. Bitef, koji se održava pod naslovom "Uspomeni Jovana Ćirilova".

Festival će otvoriti gradonačelnik Beograda Siniša Mali i selektorica Bitefa Anja Suša, prenosi Tanjug.

Do 24. septembra u glavnom programu bit će izvedeno deset predstava iz Srbije, regiona, Njemačke, Francuske i Rusije, uz tradicionalne prateće programe Bitef na filmu i Bitef Polifonija, a već je u toku novi prateći program Bitef zona.

Glavni program počinje svjetskim teatarskim hitom Murmel Murmel njemačkog reditelja Herberta Fritscha, u izvođenju ansambla Volksbuhne am Rosa - Luxemburg platz iz Berlina.

Na zatvaranju festivala u Pozorištu na Terazijama bit će prikazana predstava iz Moskve Mrtve duše, po Gogolju, u režiji Kirila Serebrenikova.

Iz Njemačke dolazi i Common Ground rediteljke Yael Ronen, a iz Francuske predstava Zbogom Jonathana Capdevielea, koja će biti odigrana u Novom Sadu.

Mirjana Karanović na čelu žirija

U selekciji su i holandsko-srpski Diskretni šarm marksizma Bojana Ðorđeva, Kompleks Ristić autora Olivera Frljića - koprodukcija Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, Hrvatskog narodnog kazališta iz Rijeke, Bitefa i MOT-a iz Skoplja, kao i predstava Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda Ibzenov neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad Zlatka Pakovića.

Na 49. Bitefu učestvuju i slovenska Ilijada, po Homeru, u režiji Jerneja Lorencija, predstava Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada Smrt Ivana Iljiča, po Tolstoju, u režiji Tomija Janežiča, te predstava HNK-a iz Zagreba Mi smo kraljevi, a ne ljudi u režiji i koreografiji Matije Ferlina.

Grand Prix "Mira Trailović" i Specijalnu nagradu, koja od ove godine nosi ime Jovana Ćirilova, jednog od osnivača, dugogodišnjeg umjetničkog direktora i selektora Bitefa, koji je preminuo prošle jeseni, dodijelit će međunarodni žiri.

Predsjednica žirija je glumica Mirjana Karanović, a članovi su glumac Žarko Laušević, dramaturg Stefan Blaske (Njemačka), dramaturg Agnieszka Jakimiak (Poljska) te dizajner i scenograf Tomas Volgrav (Belgija).

Izvor: Agencije